SPORTOM DO ZDRAVLJA 9: Planinarski klub “Starica” iz Majdanpeka

Planinarski klub “Starica” iz Majdanpeka, ima 40 članova i postoji od 2013. godine. Ovaj sportski kolektiv okuplja stare ali sve više i novih zaljubljenika u ovaj sport . Predsednik kluba, Novak Ristanović, veliki ljubitelj prirode i planinarenja, ovom sportskom kolektivu, pridružio se godinu dana nakon njegovog formiranja. Klub ianče postoji 10 godina a njegovi članovi, redovno beleže zapažene rezultate na gotovo svim takmičenjima, posebno kada je Treking liga Srbije u pitanju.

Planinarski klub “Starica” iz Majdanpeka, već nekoliko godina organizuje planinarske akcije. Koja je bila najmasovnija i koliko je teško u manjim gradovima organizovati ovakve aktivnosti?

Naša najmasovnija planinarska akcia je bila “Proleće na Belom Izvorcu”, prošle godine kada je bilo 467 prijavljenih učesnika i po mojim saznanjima to je najbrojnija planinarska akcija “Timočkog regionalnog saveza”. Čak je bila brojnija od nekih republičkih akcija. Pored nje istakao bi i akciju “Kanjonski vikend” kada se za dva dana obiđu dva kanjona i jedna pustinja. U pitanju su kanjoni reke Jagnjila   Peka   jalovište “Valja Fundata”. Daleko je teže organizovati takmičarsko dešavanje u planinskom trčanju ili trekingu koje predstavlja jedan kompleksan opus aktivnosti koje je organizator dužan da ispoštuje, počev od pirpreme staza ukupne dužine od preko 40 kilometara, obezbeđivanja volontera. S obzirom na to da su staze različitih dužina, uspona i tehničke zahtevnosti a da je bezbednost takmičara na prvom mestu, za sve to je potreban veliki broj ljudi. Nažalost, živimo u malom gradu pa samim tim i manje ljudi je spremno da se uključi u organizaciju ali sa druge strane u proteklih nekoliko godina smo uspostavili dobru saradnju sa određenim subjektima u Majdanpeku i okolini pa svako doprinosi koliko je u mogućnosti i to je sjajno funkcionisalo u prethodnom periodu. Možda je to upravo zbog male sredine, pa smo nekako više usmereni jedni na druge”, naglašava Ristanović.

Znamo da je vaš klub redovan učesnik svih većih planinarskih regionalnih akcija kao I Treking lige Srbije. Koje veće uspehe bi izdvojili sa tih takmičenja i koliko je teško biti najbolji u tako jakoj konkurenciji?

Što se tiče do sada ostvarenih rezultata u pojedinačnoj konkurenciji, najistaknutiji takmičar je Raša Golubović koji je tri puta bio vicešampion Srbije a 2019. godine je bio prvak Srbije u ligi i kup konkurenciji. Taj uspeh dobija posebno na značaju ako uzmemo u obzir da do sada još niko nije uspeo da objedini obe titule u jednoj godini. U ekipnoj konkurenciji najbolji plasman je šesto mesto od 39 klubova na državnom prvenstvu ove godine. Naravno da ima boljih ali se trudimo da u svakom kolu damo svoj maksimum. Svaki takmičar se bori za svaki metar na kilometarski dugim stazama I za svaki sekund na trkama višečasovnog trajanja. Takođe, i sa sopstvenim granicama psihofizičke izdržljivosti, sa vremenskim uslovima, teškim usponima, i ne retko sa još težim spustevima. Kao kapiten, trudim se da maksimalno motivišem ekipu da da svoj maksimum”, istakao je za naš portal predsednik Planinasrkog kluba “Starica” Novak Ristanović.

Koliko rad kluba u manjoj sredini zavisi od pomoći lokalne samouprave, ali i sponzora, i na koji način funkcioniše Planinarski klub “Starica”?

Od velike je važnosti da klub uživa podršku lokalne samouprave za svoje delovanje kako na lokalu tako I šire zbog organizovanja planinarskih akcija i trka kao i putovanja na trke, a značajno je i prilikom nabavke opreme. Lokalna samouprava nas nije prepoznala kao takmičarski sportski klub, pa nas pomažu kroz posebne programe. Svakako da je svaka pomoć dobrodošla i zahvalni smo im na tome. Hteo bi da istaknem da imamo višegodišnju uspešnu saradnju sa kompanijama i organizacijama kao što su: ZIJIN, NP “Đerdap”, Turistička organizacija opštine Majdanpek, JP “Srbija šume”, OŠ “Velimir Markićević, Crveni krst, kao i drugima”, istakao je za portal T1 predsednik PK “Starica”, Novak Ristanović.

Šta je to što planinarenje izdvaja u odnosu na ostale sportove, i zašto oni koji razmišljaju o tome, treba da se opredele za ovaj?

Za razliku od ostalih sportova, planinarenje je sport koji pored takmičarske note, omogućava uživanje u prirodi i druženje. Izuzetno je zdrav sport i najbolja je prevencija za bolesti kao što su dijabetes ili hipertenzija a pozitivno utiče i na psihu”, smatra Ristanović.

Nikola Božikić, koji ima 27 godina i ranije se bavio fudbalom. Kao srednjoškolac on se učlanio u Planinarski klub “Starica”, gde se, kako sam kaže, posle nekoliko godina planinarenja, pronašao u planinskom trčanju I danas je jedan od najboljih planinskih trkača u Srbiji.

Šta je za tebe planinsko trčanje, i u čemu se ono razlikuje u odnosu na druge sportive koje si trenirao?

Od malih nogu sam navikao da budem u prirodi, na selu, na svežem vazduhu i u prirodnom okruženju. Svaki kontakt sa prirodom je isceljujući, svaka šetnja po planini, šumi ili livadi povoljno i pozitivnno utiče na naše biće. Dakle osnove planinarenja i zdravog života sam naučio na selu u aktivnom radu na poljoprivrednom gazdinstvu. Razlika između planinskog trčanja i ostalih sportova u suštini nije velika. Sam sport predstavlja borbu učesnika pre svega sa samim sobom. Sokrat je govorio: “Upoznaj sebe” a sebe možemo upoznati samo u borbi, takmičenju u nelagodnim i teškim situacijama kada smo na nepoznatom terenu i u nekoj kriznoj situaciji. Planinsko trčanje iziskuje kontinuirane treninge, jaku psihičku, mentalnu konstituciju i jaku volju. Jedan od motiva za bavljenje ovim sportom je zdrav način života, boravak u prirodi, pogled sa vrha planine, druženje sa prijateljima i upoznavanje novih, putovanje, avanture. Ima dakle dosta benefita u planinskom trčanju”, ističe Nikola Božikić.

Prteprošlog vikenda si imao dve trke i na jednoj si osvojio treće a na drugoj prvo mesto. Koja je razlika između tvog trčanja danas kada si jedan od najboljih planinskih trkača u Srbiji I tvoje prve trke I kada je ona bila?

Tačno je. Pretprošlog vikenda sam učestvovao na dve trke. Prva je bila na Fruškoj gori na dužini od 15 kilometara i sa 550 metara visinske razlike i osvojio sam treće mesto. Sama staza nije bila toliko zahtevna, ali je bilo dosta toplo a pored toga, trčali smo malo jačim tempom što je otežalo trčanje. Nije bilo lako održati tempo pored dvojice naših reprezentativaca Dušana Krstića i Danijela Lončarevića. Odmah sutradan se održala trejl trka na Rajcu u okviru Treking lige Srbije. Dužina staze bila je 26 kilometara a visinska razlika preko 1.000 metara. Iako sam imao trku dan pre Rajca, osećao sam se dobro i odmorno, tako da sam ostvario dobar rezultat i zauzeo prvo mesto. Za razliku od prethodnih trka sada, imam nešto više iskustva i to mi pomaže da srazmerno trošim snagu i da se ne umaram bespotrebno. Ranije sam od samog početka trčao jakim tempom a kasnije bi gubio snagu i posustajao. Sada to radim inteligentnije, pametnije”, rekao je Nikola Božikić.

Selena Mitrovski je od skora član Planinarskog kluba “Starica”. Ona planinari sa Sašom Panakidićem, sa kojim se popela na mnoge vrhove Evrope pa i onaj najviši “Elbrus” na Kavkazu kao i na “Ararat” u Turskoj. S obzirom na to da Selena ima zvanje vrhusnkog sportiste nacionalnog ranga, veliko je pojačanje az PK “Starica”.

Da li se planinarsko iskustvo I veština stiču sa godinama treniranja I da li to po sebi primećuješ?

Kada sam počela da planinarim, redovno sam trenirala i bavila se i aerobikom i plesom. Verovala sam da je dobra kondicija osnov za uspeh u planinarenju što se i pokazalo istinitim. Ali kondicija sama po sebi nije dovoljna. O planinarskim veštinama nisam imala nikakvog predznanja a snalažljivost i prilagođavanje različitim uslovima pri planinarenju, sticala sam godinama na sve zahtevnijim i izazovnijim usponima.Veštine i iskustvo u planinarenju stekla sam družeći se i planinareći sa iskusnijim planinarima, spremnim da mi u svakom trenutku daju podršku i pravovremene informacije za uspešno bavljenje ovim sportom. Upijajući svaki savet koji sam dobila i trudeći se da u svakom sledećem “poduhvatu”, budem bolja i uspešnija, iskustvo I veštine sticala sam godinama. Još uvek učim i nadograđujem svoje znanje, primenjujući ga u praksi, skromno govori za portal T1 Selena Mitrovski.

Zbog čega si se opredelila za planinarenje?

Pre nego što sam se zaljubila u planinarenje, nisam volela zimu, hladnoću i sneg. More i toplo letnje vreme kao i bavljenje sportovima na vodi, uvek su mi bili primamljiviji. O planinama nisam mnogo razmišljala dok na društvenim mrežama nisam videla fotografije predivnih vrhova koje su objavljivale moje drugarice, planinarke. Uživati u čarima netaknute prirode, na čistom vazduhu i testirati granice svojih mogućnosti, bio je dovoljan motiv za novi izazov – planinarenje. Često se nasmejem sećajući se koliko mi je bila mrska i sama pomisao na sneg a sada jedva čekam zimu i magiju snežnih, vetrovitih, ledenih “avantura” na planinama”, ističe Selena.

Koja bi bila tvoja poruka za ljubitelje prirode. Zbog čega im preporučuješ da se pridruže Planinarskom klubu “Starica” iz Majdanpeka?

Dođite da se družimo i uživamo u lepotama prirode koje nisu baš svima dostupne. Istražite nove predele sa nama, uživajte u svakom trenutku na svežem vazduhu, daleko od zagađivača i gradske vreve. Steknite prijateljstva za ceo život! Budite zdravi! Prepoznajte snagu u sebi! Izazovite avanturu! Budite aktivni, ojačajte snagu volje! Zamislite, zakoračite hrabro, nasmešite se! Verujte u sebe! Budite srećni! Dobrodošli u naš klub!, zaključila je član Planinarskog kluba “Starica” iz Majdanpeka Selena Mitrovski.